Međunarodni dan mladih, prema konvenciji Ujedinjenih nacija obeležava se 12. avgusta. Cilj promocije dana mladih je da se podigne svest i skrene pažnja na specifičan skup kulturnih i pavnih pitanja koja se tiču mladih ljudi. Prema podacima UN-a postoji 1,8 milijardi mladih uzrasta od 10 do 24 godine.
Jedan od najvećih izazova u vezi sa mladima danas je svakako tzv. globalna kriza edukacije, koja je vrlo vidljiva upravo u činjenici da većina mladih ljudi danas pohađa školu, ali s druge strane, još uvek polovina dece između 6 i 14 godina, nema osnovne matematičke veštine i veštine čitanja. Zato UN-ovo Odeljenje za ekonomska i društvena pitanja i UNESCO, pozivaju na transformaciju obrazovnog sistema kako bi on bio inkluzivniji, pravičniji i relevantniji za stvarnost 21. veka.
Anketa za podizanje svesti o važnosti mentlanog zdravlja
Za međunarodnu omladinsku grupu sa spina bifidom i hidrocefalusom okupljenu u medjunarodnoj organizaciji SBH, dan mladih je prilika da podsete i pokušaju da reše određena pitanja u vezi sa njihovim problemima i sutuacijom u kojoj se nalaze.
Prioritet u ovoj godini, Međunarodne omladinske grupe IF SBH, da podigne svest o važnosti nekoliko tema u vezi sa mentalnim zdravljem, uključujući ulogu prijateljstva, sporta,vežbi, jačanja samopouzdanja i samopoštovanja kao i fizičkog zdravlja. Međunarodna organizacija mladih sprovela je anketu o mentalnom zdravlju. Mentalno zdravlje uključuje naše emocionalno, psihološko i socijalno blagostanje. Utiče na to kako mislimo, osećamo i delujemo.
Na zahtev članova IF-a, tokom godine biće organizovano nekoliko dijaloga na temu mentalnog zdravlja. Međunarodna federacija za spina bifidu i hidrocefalus definisala je ključne teme o mentalnom zdravlju za koje vas molimo da nam pomognete da odredimo prioritete! Pozivamo vas da učestvujete u ovoj anonimnoj anketi, na taj način što ćete našoj IF Omladinskoj grupi SBH dati vredne povratne informacije koje će se koristiti kao input u određivanju prioriteta i planiranju daljih budućih aktivnosti.
Prioriteti mladih sa razvojnim poremećajima
Anketu možete popuniti na linku https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSdtMjHN6dIfR5m2Un-6Rn7ifszdHAj-gdu_1r440LqEZrPDEw/viewform
Problemi mladih i njihove dileme su sledeće:
Međugeneracijsko učenje – Razmene iskustava među mladima mogu pomoći u pružanju uvida mladi ljudima sa spina biidom i hidrocefalusom o životnim iskustvima starijih osoba sa ovim problemima. Životna iskustva i kvalitet života osoba sa invaliditetom mogu biti dobar primer mladima kako se suočavati sa ovom bolešću I bitisati u društvu.
Prihvatanje različiosti– prihvatanje različitosti osoba sa invaliditetom je ključno za izgradnju inkluzivnog društva. Svaka osoba, bez obzira na svoje sposobnosti, ima pravo na dostojanstvo, poštovanje i jednake mogućnosti. Različitosti obogaćuju naše zajednice i doprinose raznolikosti iskustava i perspektiva.
Osobe sa invaliditetom često se suočavaju sa preprekama, kako fizičkim, tako i društvenim. Stoga je važno raditi na uklanjanju tih prepreka i promovisati svest o njihovim pravima. Edukacija i otvoreni razgovori o invaliditetu pomažu u razbijanju predrasuda i stereotipa.
Uključivanje osoba sa invaliditetom u sve sfere života – od obrazovanja do zapošljavanja i društvenih aktivnosti – doprinosi njihovom emocionalnom i socijalnom blagostanju. Osim toga, stvaranje pristupačnih prostora i usluga omogućava im da ravnopravno učestvuju u životu zajednice.
Prihvatanje različitosti ključ za pravedno društvo
Prihvatanje različitosti nije samo pitanje tolerancije, već i aktivnog delovanja na stvaranju pravednijeg društva. Kroz razumevanje, empatiju i saradnju možemo zajedno graditi svet u kojem će svi imati jednake šanse za ostvarenje svojih potencijala.
Podrška porodice – Podrška porodice i prijatelja može značajno uticati na mentalno zdravlje osoba sa invaliditetom. Evo nekoliko načina na koje mogu pomoći:
Emocionalna podrška: Biti tu za osobu, slušati njihove osećaje i iskustva, i pokazivati razumevanje, može pomoći u smanjenju stresa i anksioznosti.
Edukacija: Informisanje o specifičnostima invaliditeta i izazovima sa kojima se član porodice suočava može stvoriti veću empatiju i omogućiti bolje razumevanje njihovih potreba.
Podsticanje nezavisnosti: Podrška u razvoju veština koje omogućavaju veću samostalnost može pozitivno uticati na samopouzdanje osobe. To može uključivati pomoć u postavljanju i ostvarivanju ciljeva.
Uključivanje u aktivnosti: Poziv na zajedničke aktivnosti, bilo da je to odlazak u šetnju, kafić ili neki događaj, može pomoći osobi da se oseća povezano i uključeno u društvo.
Otvorenost za razgovor: Pružanje sigurnog prostora za razgovor o mentalnom zdravlju može ohrabriti osobu da deli svoje misli i osećanja bez straha od osude.
Pomoć u pronalaženju resursa: Učenje o dostupnim resursima kao što su terapeuti, podrška grupe ili lokalne organizacije može pomoći osobi da pronađe dodatnu pomoć.
Pohvale i podrška: Prepoznavanje i pohvala napora i postignuća osobe može značajno poboljšati njihovo samopouzdanje i motivaciju.
Svesnost o potrebama: Ponekad, samo postavljanje pitanja o tome kako mogu pomoći ili šta je osobi sa invaliditetom potrebno, može biti veoma korisno.
Strpljenje i razumevanje: Važno je imati na umu da proces mentalnog zdravlja može biti spor i da su potrebni strpljenje i razumevanje.
Kombinacija ovih pristupa može stvoriti podržavajuću mrežu koja pomaže osobama sa invaliditetom da se suoče sa izazovima i poboljšaju svoje mentalno zdravlje.
Empatija i maltletiranje u školama u kojima je invaliditet nedovoljno zastupljen – podrška porodice i prijatelja može značajno uticati na mentalno zdravlje osoba sa invaliditetom. Evo nekoliko načina na koje mogu pomoći:
Kombinacija ovih pristupa može stvoriti podržavajuću mrežu koja pomaže osobama sa invaliditetom da se suoče sa izazovima i poboljšaju svoje mentalno zdravlje.
Nažalost, nedostatak empatije prema osobama sa invaliditetom može dovesti do maltretiranja, posebno među decom. Ovaj problem je složen i ima višestruke uzroke. Evo nekoliko ključnih tačaka koje objašnjavaju ovu situaciju i potencijalne načine kako se može odgovoriti na nju:
Uzroci maltretiranja osoba sa invaliditetom
Nedovoljna edukacija: Deca koja nisu edukovana o različitostima i invaliditetu mogu razviti predrasude i strahove, što može dovesti do maltretiranja.
Modeli ponašanja: Ako deca uče iz okruženja u kojem se izražavaju negativne ili omalovažavajuće poruke o osobama sa invaliditetom, mogu preuzeti takvo ponašanje.
Strah od nepoznatog: Deca često reaguju na nepoznato kroz strah i neprihvatanje, što može rezultirati agresivnim ponašanjem prema onima koji se razlikuju.
Potreba za pripadanjem: U nekim slučajevima, deca se mogu pridružiti grupama koje maltretiraju druge kako bi stekla status ili se uklopila, što dodatno perpetuira nasilje.
Posledice maltretiranja
Mentalno zdravlje: Maltretiranje može dovesti do ozbiljnih problema sa mentalnim zdravljem, uključujući anksioznost, depresiju i smanjeno samopouzdanje kod žrtava.
Socijalna isključenost: Osobe koje su žrtve maltretiranja često se povlače i izbegavaju društvene interakcije, što dodatno pogoršava njihovu izolaciju.
Kako se boriti sa nasiljem
Edukacija i svest: Organizovanje edukativnih programa o različitostima, invaliditetu i empatiji može pomoći u smanjenju predrasuda među decom.
Podsticanje empatije: Uključivanje vežbi i aktivnosti koje razvijaju empatiju, kao što su zajedničke igre ili projekti, može pomoći deci da razumeju i povežu se sa osobama sa invaliditetom.
Otvoreni dijalog: Razgovor o problemu maltretiranja u školama i zajednicama može stvoriti svest o važnosti poštovanja i prihvatanja različitosti.
Podrška roditeljima i učiteljima: Edukacija roditelja i učitelja o tome kako prepoznati i reagovati na maltretiranje može stvoriti sigurnije okruženje za decu.
Izrada politika protiv nasilja: Škole i organizacije trebaju imati jasne politike i procedure za prijavljivanje i rešavanje slučajeva maltretiranja.
Modeliranje pozitivnog ponašanja: Odrasli trebaju da služe kao uzori i demonstriraju empatiju i poštovanje prema svima, bez obzira na njihove sposobnosti.
Rad na stvaranju empatijskog društva i podržavanje osoba sa invaliditetom može pomoći u smanjenju maltretiranja i promovisanju inkluzije. Svi imamo odgovornost da stvorimo sigurnije i prijatnije okruženje za sveT.
Ostali ciljevi
Mentalna podrška u okviru sistema javne zdravstvene zaštite – Važan je pristup programima mentalnog zdravlja i pomoć u sistemima javne zdravstvene zaštite.
Lični odnosi, seksualnost i planiranje porodice – Važno je razvijati partnerske odnose, istraživati i izražavati seksualnost, kao informisati se o uslugama i seksualno zdravlju i planiraanju porodice.